17.06.2014.

Neko.


Napokon sam mislila da je sve uredu, da nam ide. Izišli smo poslije godinu dana, a onda.. Rekao mi je da voli drugu. I eto. Uzvišeni nam uvijek šalje iskušenja, i ovo je samo još jedno iskušenje. Opet sam ga izgubila, a opet nije bio moj..

18.11.2013.

to makes me fuzzy inside.

Opet. I love him. A lot.

27.08.2013.

-ako te odvedu,sve će da se sruši, pamtim te k'o prijatelja, čuvam te u duši...

Ovaj put ne želim samo dići ruku na sebe. Ovaj put želim umrijeti. stvarno, najstvarnije. Ili otići iz škole, ispisati se i nikad više ne vidjeti onu ustanovu. Previše uspomena. Kako ću ujutro pretrpjeti da sjedim kraj prozora a da on ne prođe. Ili da dođem na velikom odmoru kod njih u razred a da njega tamo nema da se šali, da me zeza. Ne znam. Stvarno ne znam kako ću ovo podnijeti. On je bio onaj neko zbog koga je gore sve bilo drugačije. Onaj neko zbog koga sam voljela doći u onu školu. Onaj neko čija pojava, i kad smo posvađani, popravi moj dan. On je bio moj najbolji prijatelj gore. Najbolja osoba koju sam upoznala u zadnje dvije godine. Desetak zajedničkih slika, jedno zajedničko putovanje, nekoliko izlaza, milion tajni, zezanja, nekoliko pjesama, milijarda uspomena. I kako dalje? Zar dalje nećemo stvarati uspomene? Zar se nećemo smijati? Zar neću doživjeti da mi napokon oprostiš ono što sam slučajno rekla Redži i da se vratimo na staro? Zar neću uspjeti preslušati onu tvoju novu playlistu na iPod-u i trošiti ti bateriju? Oh živote. Kako je ovo nepodnošljvo. Kako je teško razmišljati o ovom, kamo li to preživjeti. Kako ću samo plakati. Danas, sutra.. i svaki dan kad mi bude loše a tebe ne bude tamo da pomogneš. Nikad se više neću vezati za ljude. Nikad više neću dopustiti da mi neko znači kao što si mi ti značio. Da mi neko bude najbolji prijatelj, brat. Nikad više neću biti spremna dati svoj život za nečiju sreću, kao što bih ga dala za tvoju. Nikad više neću biti spremna napustiti momka, prijateljicu, prijatelja samo zato što priča ružno o nekom, kao što sam to radila onima koji su ružno o tebi pričali. Nikad neću zaboraviti sve one tvoje priče ( pogotovo ne onu za biciklo, i za mačke ) ni tvoja obećanja koja doduše nisi uspio ispuniti. Ti odlaziš, tražiš svoju sreću negdje drugo. Sad još vjerujem da nećeš zaboraviti, ali vrijeme će pokazati. Vrijeme je lijek za sve, pa valjda i za ovo. Onaj moj divni poklon nek' i dalje stoji tamo, valjda će ti biti neki podsjetnik na sve ono naše. Ja nemam podsjetnika sem slika i onoga u glavi. Al' i to je dosta. Samo mi budi dobro, budi sretan. Tako ću i ja biti sretna. I javi se kada ti treba neko, znaš da sam uvijek tu. Uvijek tu za tebe, blondy. I voljet ću te uvijek, i zauvijek. I uvijek ćeš biti moj Pokemon koji je pojeo sve mačke o.O FOREVER, AND EVER! LOVE YOU!

23.o3.2013. <33333333333333333333333333333333333






Zapamti, volim te!

15.08.2013.

Nisam tebe odabrao ja, odabralo te je moje srce. A sa njim se ne vredi raspravljati.

Dođu dani kada se jednostavno i u moru drugih ljudi osjećate usamljeno. Kada vam je potrebna samo jedna osoba. Kada biste sve dali, samo da je ta jedna osoba tu, sa vama. Sada. Eh, pa prilično tako se ja sad osjećam. Koliko god ja sebe uvjeravala da je ovo što osjećam pogrešno i da sve to ne vodi nikuda, džaba je. Kako ono kažu: srce često pobijedi razum. Uvijek sam se smijala i čudila drugim curama. Nisam razumjela kako mogu sebi dopustiti da se tako osjećaju zbog jednog muškarca. Takođe, uvijek sam se pitala kako nekome može nedostajati ono što nikad nije ni bilo njegovo. Apsurdno, mislila sam. Eh, pa sada i ja to znam. Sada znam kako je voljeti nekoga toliko da ne možeš jesti,spavati,razmišljati. Sada znam kako je kada ti neko nedostaje toliko da misliš da će ti srce naprosto puknuti od boli. Sada znam, a voljela bih da nisam nikada ni saznala.

1 univerzum, 8 planeta, 204 zemlje, 804 ostrva, 7 mora, 7 milijardi ljudi, a moje srce i dalje govori da si to ti.

Od tebe sam udaljena onoliko koliko ti to želiš, a ako si tužan, pogledaj, i ja sam također. Nema vjetra bez tvoga mirisa, niti u meni ista pjeva a da to nije ime tvoje, ni jedno sjećanje u meni nije traga ostavilo jer je u tebi svo moje biće nestalo, jer ja te volim u ime Allaha.

I sve gubi smisao kada pomislim na onaj pogled, na onaj osmijeh. I ono malo koliko ga znam, je dovoljno da mi fali.
Danas sam bila kod majke. Uživam u ovim našim familijarnim druženjima. Obećala sam Elvinu poslati neki moj "rad" ali nisam stigla ništa nacrtati. Tetka je tu. Baš mi je fine biti s njima. Riad, Hamza. Dušice moje drage. Tata ostaje do 25-og. :( Za vikend idemo aBd na more. Žao mi je što neću ići na Danijev rođendan ali šta je, tu je.

Riad dušica se naljutio nešto kad smo bili u Palazzu. hihihi <333

A i ja se nismo čuli. Uopće ne. Ali on je stalno prisutan. Kad god počnem da razmišljam o nekoj temi, sjetim se njega i osjećam se lijepo. Nevjerojatno je ovo sve. Ne znam ga dovoljno, ali znam ga previše. God Help Me!

13.08.2013.

Al' ti ostaješ, sad i zauvijek.

- još jedna suza u dugom nizu, tako daleki a tako blizu, jesam li te ikad imala ? a sve si moje bio i onda kao i sada ..

Neku noć smo A i ja opet stupili u kontakt. Opet onaj neki čudan osjećaj. I pričali smo baš lijepo. Ali uvijek oni neki njegovi stavovi. Ne želi da ga zapričavam, ali onda on počne zapričavati. Najgore je ovo što ne znam na čemu sam. Što stvarno mislim da i on želi da nam pruži šansu, ali da zbog nečega posustaje. Ne znam je li to do moje glave, i lude mašte, ali stvarno mislim da voli pričati sa mnom, i da ovo sve radi iz nekog čudnog, meni nepoznatog razloga, protiv svoje volje. A stvarno želim da pokušamo. Da uspijemo. I guraju me među ljude. Guraju, a ne znaju da će tako jače da zaboli nedostatak njega. I danas u naletu pročitah nešto. Glasi ovako " Žena dokazuje svoju ljubav prema muškarcu požrtvovanošću, a on svoju - glupostima." I istina, baš jeste. Možda on ovim svojim glupostima samo dokazuje svoju ljubav? Osjećam se ludo, ali mislim da je tako.

Vidjela sam ga baš sinoć. Tata taman zagrlio mene i sestru i idemo prema drvenom mostu kad ide neko. Neko čiji lik tražim u svemu drugom. Neko čiji mi je lik urezan duboko u mozak, i u srce. Neko koga volim. Ide ON. I pogledam još jednom. Mislim, možda sam pogriješila. Ali ne, stvarno je on. Grli ga neki momak. Smije se. I ne znam je li me pogledao. Ne znam je li se nasmijao. U onom momentu kada sam shvatila da je to on, baš on - moj neko, izgubila sam tlo pod nogama. Izgubila sam se na svijetu, u gradu, u kojem živim već osamnaest godina. I Bože, ni jedne druge oči tako ne djeluju na mene. Niko na ovom svijetu ne može biti on. Ovo nikada neće proći.

A u glavi stalno jedna slika. Muška silueta u žutoj majici kratkih rukava sa plavim kombinezonom preko i kačketom na glavi. I neki, vražije lijep osmijeh. O Bože.


10.08.2013.

Donesi prvi snjeg i naša proljeća onda laži me da se ne sjećaš sta si bila tad , šta si danas drugim ljudima samo to vidi pa idi i ne nadaj se čudima..

09.08.2013.

"..I kad zaronim u sećanje i izvadim uspomene, shvatam da ja sa tobom nikada nisam znala na čemu sam…Ali sam uvek znala da si moj, na neki način…"

09.08.2013.

u neke tuđe i nemirne, al' sretne ruke...

Iako je prošlo dosta vremena od onog što smo bili i od onog što smo mogli biti, i dalje zadrhtim kad cujem tvoju najdražu pjesmu kad ti neko spomene ime. Isti stari osjecaj kao da nikada nije ni prestalo. Cudno je to, neko ti napravi toliko loših stvari, a ti pamtiš samo one dobre, i znaš da ne bi trebalo ni da se sjetiš, a opet, sjetiš se svaki dan. I uvijek isto pitanje mi prolazi glavom, je l moralo ovako? Ali jest, znam da jest, iako bih najviše na svijetu voljela da si pored mene ti, i da se i dalje skupa smijemo istim stvarima, da se dopisujemo o glupostima da krenem za tobom kad se naljutis, da me neocekivano zagrliš… Ali toga nema više. Samo uspomene na nas i na ono što smo bili i što više nikada necemo biti...

08.08.2013.

.

Sutra je Bajram. Mozda se cak usudim i cestitam ga Adisu. Mozda. Bilo bi to lijepo od mene. Danas sam hodala po komsiluku ovdje kod majke. Fini neki ljudi HAHHAHHAHAHA .

30.07.2013.

prestaješ željeti, a kad prestaneš željeti, život ti gubi smisao, nemaš cilja, ne boriš se ni za šta..

Teško je kad ti ljudi nedostaju. Ali, znate, ako vam nedostaju, to znači da ste srećni. To znači da ste imali nekog posebnog u životu, nekog vrednog toga da vam nedostaje...


Stariji postovi